VELIKI POTOK
U sklopu rekonstrukcije Velikog potoka izvršena je prospekcija padina uz korito potoka. Uočeno je niz lokalnih nestabilnosti.
Jedna od tih nestabilnosti je predmet ovog izvještaja pod nazivom LOKALNA NESTABILNOST 2. Istočna padina zapadne orijentacije uz Veliki potok, na dijelu lokalne nestabilnosti 2, obrasla je šumom. Neposredno uz stari (ukinuti) meandar potoka visina prirodnog zasjeka iznosi između 2-7m. Najviši dio zasjeka je „prekinut“ jarugom koja seže do ulice Granice na istoku. Jaruga je značajnih dimenzija i ima veliki utjecaj na svoju neposrednu okolinu, te tako i na samu stabilnost spomenutog zasjeka. Sa sjeverne i južne strane jaruge uočena su umirena klizišta i aktivna puzišta. Također je u samom zasjeku jasno uočljiva klizna ploha umirenog klizanja na južnoj strani zasjeka. Iz svega spomenutog može se utvrditi da sam zasjek nema problem globalne stabilnosti, ali da će se njegovim kvalitetnim saniranjem podići faktor sigurnosti puzišta sa južne i sjeverne strane. Osim toga postoji problem lokalne stabilnosti i kontroliranog odvođenja vode iz jaruge u korito potoka ili kanalizaciju.
Lokalna nestabilnost 2 obuhvaća dio padine nagnute prema zapadu/jugozapadu, s duboko usječenom jarugom posred promatrane nestabilnosti. Padina je promjenjivog nagiba; strmije nagnuta u gornjem dijelu prema hrptu pod 30-35°, a u donjem dijelu blaže položena 15-20°. Padina je obrasla drvećem. Gornji dio jaruge zasipan je otpadnim materijalom. Kategorizacijom terena prema stabilnosti, predmetni dio padine svrstan je u IV kategoriju – nestabilne padine.
Prostorno, Lokalna nestabilnost 2 obuhvaća dva neaktivna, privremeno umirena klizišta na dijelovima padine sjeverno i južno od jaruge, s nožicama pri dnu padine, i s poveznicom na području donjeg dijela jaruge. Područje ovih nestabilnosti obuhvaća potez uz potok od stacionare cca 0+545 do 0+665. Južno klizište jasnije se morfološki ističe u odnosu na sjeverno klizište. Područje sjevernog klizišta ujednačenijeg je nagiba, uglavnom bez jasno izraženih ožiljaka klizanja, te su njegove konture većinom pretpostavljene. Obzirom na litološku građu terena, inženjerskogeološke i hidrogeološke karakteristike naslaga, za pretpostaviti je da su klizne plohe formirane u zoni kontakta kvartarnog pokrivača i prahova gornjeg ponta. Dubina klizanja ovisi o dubini spomenutog kontakta, koja je na području istraživanja uglavnom manja od 5,0 m (kategorija plitkog klizanja 1-5 m).
Područje uz donji dio jaruge, koje predstavlja spomenutu poveznicu dvaju klizišta, može se svrstati također u neaktivno, privremneo umireno klizište. Bočni dijelovi ovog kliznog tijela već su dulje vrijeme stabilni, dok se tragovi mlađeg klizanja ili puzanja uočavaju samo lokalno u uskoj zoni jaruge.
Uz gornji dio jaruge formirano je nestabilno područje koje najvećim dijelom obuhvaća strmo nagnuti južni bok jaruge. Riječ je vjerojatno o trenutno neaktivnom klizištu, s povremeno aktivnim procesima klizanja, pretpostavlja se po plitkim kliznim plohama (do cca 2,0 m).
